U početku…
U početku beše jedino Bog,
a osim njega nikog i ničeg,
lepo je imati nekoga svog
mnogo pre sebe , mnogo pre ičeg.
Lepo je znati da je od Boga
sve što postoji ,čemu se diviš,
lepo je imati nekoga svoga
uz porodicu sa kojom živiš.
Lepo je znati da Bog je tvorac
što ti je dao razum da doznaš,
i moć da stvaraš,da budeš borac
i ceo život da ga upoznaš.
Radiša Jovanović, sveštenik
Himna Svetom Savi, koju su izveli učenici prvog razreda O.Š. „Drvar“ koja je kao milozvučni potočić ljubavi i oduševljenja potekao salom Centra za kulturu izmamila je suzu mnogih prisutnih.
Pjesmom protonamjesnika Radiše Jovanovića otpočela je Svetosavska akademija i proslava našeg velikog praznika svetog Save.
I ove godine Gospodnje praznik je dočekan sa velikom radošću i duhovnom budnošću u susretu sa srpskim prosvetiteljem, učiteljem, roditeljem i voditeljem „Puta, Istine i Života“ Svetim Savom, Božijim ugodnikom.
Kao i prošlih godina dolina Drvara zajedno sa svojim stanovništvom, bila je pod posebnom duhovnom blagodatnom silom i blagoslovom. Ne samo što je sam praznik sve dao, obasjao, prosvijetlio, nego što su i mnogi sebe priključili prazničnom osvećenju, praznik uselili u sebe, osvetili svoju vjeru, nadu, ljubav, domove. Osvestili sebe, vratili se, misleno i duhovno, na put koji vodi u život vječni, a po milosti Božijoj i njegovoj promisli nad ovim pravoslavnim krajem, nad ovom dolinom i okolinom.
Poučeni od strane Episkopa bihaćko-petrovačkog, gospodina Atanasija, porukama Svetog Jevanđelja, djelima Svetog Save, koji je i sam bio malo hodajuće Jevanđelje kroz naš narod srpski ,sa pažnjom je saslušana svetosavska besjeda našeg Arhipastira.
U prepunoj sali Centra za kulturu u Drvaru, gdje su bile okupljene sve generacije, svih nacionalnosti i vjeroispovjesti, tekla je akademija svetosavskih veličanija.
Između ostalog Episkop je rekao:
„Draga braćo i sestre, draga djeco, eto zaista je veliki ovaj naš Sveti Sava, iz čijeg smo roda i poroda, eto čuli smo himnu koja kaže ; „k nebu glave podigninte Savu tamo ugledajte, Savu srpsku slavu pred prestolom Tvorca“. O Divnog li ugodnika, zemlja svedoči za njega, djela svedoče za njega, drugi svedoče za njega, ali ga i nebo posvjedočava i ne zaboravlja , te nas upućuje da ga vidimo i pored Tvorca neba i zemlje , svega stvorenoga , pa i čovjeka kao krunu i sponu svjetova“
Eto ovaj Sveti lik pred kojim stojimo, koji nas posmatra, živi svetac, gleda svoj rod , kakav je ,kojim putem ide, kako ide? Ali radujmo se braćo , što imamo „savršenog čovjeka“, svečovjeka, koji je gradio mir, ljubav, bratstvo, koji je volio svakoga, davao sebe za svakoga, putovao po svetinjama, školovao se, ali vraćao u rodnu grudu i sebe ponovo davao do kraja, za rod iz kojeg je nikao i ponikao. Imamo istoriju , koja je presudila u našu korist, jer djela govore kakvi su bili lik i djelo svetoga Save kroz naše generacije.
Vladika je govorio o našim slabostima, malovjernostima koje su nas vrebale kroz istoriju, o napadu nečastivog da u srpskom čoveku ubije i ugasi dušu – sponu zemlje i neba, sponu koju drži sveti Sava. Ono što nas veže po cijelom svijetu , ma gdje da smo , ma šta činili, cjelovitost Srba čini duša živa u nama, koja je i zalog za nebeski svijet i nebesku Srbiju.
Takvog imati ispred, iznad i u sebi, braćo, jeste blagoslov i dar Božiji.“
Episkop je isticao jevanđelske vrline i blaženstva koja je Sava imao, nosio, ljubio , ispunjavao. I kako je sve to u našem rodu obrađivao, molio, sijao, radio, i na amanet Božiji sveti put nama svima ostavio.
Blagoslovivši početak akademije, blagoslovio je i narod i poslao svetosavsku očinsku pouku pastira koji se na svakom mjestu brine o pastvi: da stari ljudi imaju uvijek priliku i šansu da se vrate putu svetosavskom, da se nekršteni krste i time obraduju sebe duhvnom radošću i smislom života na zemlji. Da mladi idu časnim putem, vrlinskim, da se obrazuju, ali da ne zaborave rodno mjesto, kao što je i sveti Sava, prošao, obrazovao se i na kraju sve to u sebi i sa sa sobom cijelim darovao i žrtvovao svome rodu srpskome. U toku Akademije uručena je i Svetosavska pohvalnica za nesebični rad u svetosavskoj misiji u Drvaru gospođi Ljiljani Radujko, koja se zahvalila Episkopu i pozdravila sve porukom: „da brat brata uvijek ljubi “.
U nastupima, slijedile su tačke koje su pripremili đaci Osnovne i Srednje škole Drvar, kao i gostujuća etno grupa „Iva“ iz Doboja
Poslije akademije uslijedilo je i posluženje za sve prisutne, gdje se nastavilo saborovati u duhu slova i riječi o svemu što je bilo rečeno, ispjevano, uz zdravice prenoseći blagoslove jedni drugima.
Na sam dan prvog srpskog arhiepiskopa svetog Save, služena je sveta Arhijerejska Liturgija u Sabornom hramu svetog Save.
Služio je Njegovo Preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački g. Atanasije, uz sasluživanje sveštenika: protojereja Saše Crljića, paroh Prve parohije drvarske, protojereja Zdravka Bogojevića, paroha Druge parohije petrovačke iz Bosanskog Petrovca, jereja Zorana Milovca paroha Treće drvarske parohije i eparhijski đakon Nikola Perković.
U prepunom hramu ispunjenom i izmješanom djecom i odraslima, bilo je predivno i posebno vidjeti za ovaj posebni praznik , kada se sabiraju srpčad, prelomljen je i osveštan slavski kolač, hramovna slava . Na kraju Božanstvene Liturgije, Vladika je pozdravio sve, pogotovo najmlađe, u čijoj se čistoti, nevinosti i iskrenosti najviše vidi lik svetoga Save. Poželjevši mnogo dobroga, a dobro je od samoga Boga ,episkop je uputio sve da ne skreću sa puta Božijeg, puta koji sija, puta svoga pastira, koji je omiljen Bogu i Majci Božijoj, da tim putem vrlinskim, svetosavskim svi idemo i svijetlimo, kao što su naši kroz sva prošla vremena. Da ćemo tako i samo tako ozdraviti duhom i tijelom, vjerom, koja nosi čovjeka. Na kraju dijeleći blagoslove , darivao je najmlađe časopisom „Svetosavsko zvonce“ i svetosavskim paketićima.
U radosti i u organizaciji na parohiji drvarskoj , organizovan je i upriličen svetosavski ručak, kao slava Crkve i škola, Osnovne i Srednje, u kojoj se po prvi put ovakvo okupljanje – saborovanje i desilo.
Prosveta koja uči i obrazuje naše mlade ,ono najljepše i najtoplije što roditeljska kuća ima, ponovo poslije dugih decenija vraća onoga koji je tu uvijek sa nama, istinskog roditelja, onoga koji je primjer svima u mirotvorstvu, ljubavi , odricanju, znanju, duhovnom i svjetovnom, onaj koji sija kao svetac, svečovjek, prijatelj svima, Božiji i ljudski. Tako je istakao i blagoslovio ručak i okupljene prosvjetne radnike ovih škola vladika bihaćko – petrovački. Sveti Sava je naš prosvjetitelj, od takvoga izvora pijemo vodu živu, takav je naš Sava, svetionik neugasivi i hvala našem rodu na takvom svetitelju.